Osnovna škola "Meje" Split

Naš narod, Hrvatski narod ima sreću da uz sve ostale oznake naroda ima i svoj hrvatski jezik.

Hrvatski jezik odigrao je važnu ulogu za naš narod kroz povijest. Kroz povijest su Hrvati prošli brojna dramatična razdoblja. Ljudi su vijekovima bili raseljavani i živili su pod raznim stranim krunama, vladarima i osvajačima. Tada su Hrvati imali samo svoj hrvatski jezik kao znak pripadanju jednom narodu. Hrvatski jezik se održao u puku, ali i zahvaljujući brojnim intelektualcima kroz povijest. Trebamo im biti zahvalni što su kroz burnu povijest  održali naš jezik, kralježnicu samoopstojnosti.

Kroz stoljeća se uz bogate i brojne dijalektičke forme jezika brusio, formirao i standardni hrvatski jezik. Standardni ili književni hrvatski jezik ima važnu ulogu u kulturi našeg naroda. Formiranje standardnog jezika počinje kada i opismenjavanje Hrvata. Kroz usmenu predaju teško je standardizirati jezik. Prva standarizacija je počela već u XI stoljeću pisanjem hrvatske verzije crkvenoslavenskog jezika. Ipak najznačjnije promjene nastaju krajem XIX stoljeća za vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda. Danas se standardni jezik sastoji od sustava tri narječja hrvatskog jezika: štokavskog, kajkavskog i čakavskog.

Jezik je nematerijalna kulturna baština. Kod nas je takva baština i osobito kulturno blago kojega treba njegovati. Pored književnog jezika čiji su standardi zapisani u pravopisima i drugim knjigama, bogati smo i za brojne dijalekte kojima se služe Hrvati diljem domovine ali i izvan nje. Temelji dijalekata su narječja. Dijalekti su nastajali kroz povijest na manjim zemljopisnim cjelinama kao što su naprimjer otoci. Narječje i njegove dijalekte drugačije nazivamo i zavičajni govor.  Kako zavičajni govor najčešće nije standariziran, kroz povijest je često mjenjao svoju formu i bogatstvo riječi i izričaja. Zavičajni govor je često  obogaćen «pohrvaćenim» tuđicama što nije dobro, ali mu daje osobitu draž. Svaki kraj lijepe naše domovine pored standardnog jezika koristi i svoj zavičajni govor.

Nažalost u naše doba globalizacije, zbog migracija stanovništva, velikog utjecaja na svakodnevni život elektronskih medija, dugogodišnjeg školovanja i drugih razloga zavičajni govor pomalo gubi svoje osobitosti. Sve je manje stanovnika Splita koji se još uvijek mogu slobodno sporazumijevati zavičajnim govorom onako kako su to radili Splićani kada se naprimjer osnivao Hajduk. Slično je i sa Zagrebom gdje sve manje ljudi koristi stari  kajkavski zavičajni govor.  Razlozi su brojni. Zavičajni govor se najbolje sačuvao na otocima, zbog njihove izoliranosti. Međutim na njima je sve manje stanovništva. U najnovije doba i standardni hrvatski jezik je ugrožen raznim tuđicama koje naviru iz medija. Mladi ljudi uopće ne prepoznaju uljeze.

Zato smatram da je dobro da se u školama ukaže nama, učenicima, na vrijednost zavičajnog govora kao blaga koje ne  smije nestati. Drago mi je i na radiju slušati emisije u kojem se gosti služe zavičajnim govorom. Treba učiniti sve da zavičajni govor ostane živ i čist. Stručnjaci jezikoslovci trebaju istražiti stare knjige i s najstarijim mještanima zabilježiti taj stari orginalni izričaj. Isto tako treba sačuvati i standardni jezik jer u globalizaciji jedino on predstavlja našu izvornost i različitost. Mnogi su mali narodi nestali kad im je nestao jezik.

Katarina Čolak 8.b