Osnovna škola "Meje" Split

Početkom drugog polugodišta VI.b dobio je novu učenicu. To je Petra Nuić koja je, osim što je odlična učenica, i odlična sportašica. Petra je, naime, izvrsna karatašica i u svom sportu postiže vrhunske rezultate. U zanimljivom tekstu pročitajte zašto Petra voli karate.

slike

Svako dijete želi da se osjeća voljenim i sretnim. Uz zdravlje, ljubav, obitelj, rodbinu i prijatelje sretnim nas čini i ono što nas ispunjava.

Počela sam trenirati karate sa sedam godina i veoma sam ga zavoljela. Pronašla sam predivne prijatelje i cijeli život ću sigurno pamtiti naše treninge, bodrenja, navijanja, druženja, putovanja… Uvijek stojimo jedan uz drugog i kada proživljavamo i lijepe i manje lijepe trenutke. Sportski uspjeh svakog od nas doživljavamo kao naš uspjeh, a kod svakog slabijeg rezultata bodrimo jedan drugoga. Svakodnevno treniram u Karate klubu Zanshin i to minimalno dva sata i redovito putujem vikendima na natjecanja u Hrvatsku i inozemstvo. Treneri su odlični, mnogo se trude, puno nas uče  o karateu i usmjeravaju u  životu. Na treninzima se znamo i igrati graničara, nogometa, rukometa, ragbija te razgovarati o prijateljstvu, školi, odgovornosti, ponašanju, željama itd. Družimo se i izvan treninga. Slavimo zajedno rođendane, idemo u prirodu, posjećujemo jedni druge, odlazimo u kina, na klizanje, na kupanja i sl. U klubu su aktivna i djeca s posebnim potrebama koji su mi postali pravi prijatelji i upravo su oni pravi  dokaz što znači boriti se svaki dan. Oni jesu posebni, oni su u potpunosti iskreni i pravi borci. Mali koraci za ostalu djecu za njih su veliki koraci. Mi smo njima uzori i sva djeca se moraju još više truditi kako bi i oni mogli postići što više. No i oni su meni isto uzori kada ih vidim tako ispunjene, sretne i kako se trude. Naporne treninge, umor, bolove, ozljede, zamorna putovanja odmah zaboravim kada izađem na tatami. Onda postojimo samo karate i ja.  Niti jedan sport nije lagan, svaki sport traži trud. U katama treba biti smiren, koncentriran te povezati tijelo i duh u jedno za što je potrebno naporno vježbanje te fizička i umna snaga. U borbama treba bit okretan, brz,  stabilan, prepoznati suparnika, otkriti njegove slabosti, ne bojati ga se i boriti se za što je potrebna hrabrost, snaga i izdržljivost.

Kada odlazim na takmičenja roditelji mi kažu: “Petra, izađi, potrudi se i bori se, rezultat nije bitan, bitno je da ti budeš zadovoljna jer znaš da si dala sve od sebe.“ I uvijek kažu: “Lijepo se provedi s prijateljima!“ Njima je najbitnije da sam ja sretna i zdrava.

Osvojila sam mnogo pehara i medalja, preko sto   i to uglavnom zlatna odličja i u borbama i u katama i pojedinačno i ekipno u mojim kategorijama i u znatno većim kategorijama no ono što je najbitnije naučila sam se boriti u životu. Naučila sam što je rad, upornost, marljivost, ustrajnost i odgovornost. Naučila sam da se čovjek nakon pada može dignuti, potruditi  i nastaviti dalje. Koliko se svatko od nas  potrudi takav će rezultat biti. Nažalost nije  rezultat uvijek kakav bi mi htjeli no ne znači da treba odustati. Neuspjeh nas može i motivirati da se još više trudimo i budemo bolji. Nitko nije u svemu dobar, nije lako biti najbolji, ali svatko može naći ono u čemu uživa. Imala sam intervju na radio stanici, bila sam na televiziji nekoliko puta, izašla mnogo puta u novinama - i sve je to lijepo no najbolje je od svega što sam pronašla ispunjenje u karateu i što me on čini sretnim.

Velika zahvala ide mojoj obitelji koja me podržava i uči životnim vrijednostima. Često smo upravo karate i ja  njihovo slobodno vrijeme. Moraju podrediti svoje obveze i svoje jedine slobodne dane mojem rasporedu, sudjelovati u aktivnostima kluba, voziti na treninge i duge noćne i dnevne vožnje, voditi brigu o djeci na prvenstvima, navijati, bodriti, tješiti kao i osigurati novce za sve moje potrebe. Svi roditelji  u klubu čine jednako za djecu i to se zove roditeljska ljubav i briga.

Mislim da uspjeh nije ono zbog čega  te drugi smatraju uspješnim, nego ono što ti sam smatraš da tebe čini ispunjenim i zadovoljnim.  I zato svatko treba pronaći ono što voli i dati sebe u to, a što god da život  donese treba dignuti glavu i ići uvijek naprijed. I u   karateu često moram stisnuti zube i spregnuti suze i nastaviti dalje bez obzira na bol i rezultat jer je to način na koji pobjeđujem, ne samo druge suparnike već i samu sebe. Moramo sami u sebi smoći snage za ići naprijed, a podrška drugih je naravno itekako dobrodošla.
Volim karate i živim karate i mislim da uveliko utječe na moj svakodnevni život. U karateu sam pronašla sebe i mnogo naučila, stekla predivne prijatelje, doživjela uspjehe i neuspjehe, osjetila sreću i tugu, osjetila ponos, naučila se nositi s usponima i padovima… Što god da mi život  donese uvijek ću imati predivne uspomene uz karate, a sportski način  života će sigurno imati utjecaj na moju budućnost i spremnost za život i borbu.

Petra Nuić, OŠ MEJE, 6.b

Početkom drugog polugodišta VI.b dobio je novu učenicu. To je Petra Nuić koja je, osim što je odlična učenica, i odlična sportašica. Petra je, naime, izvrsna karatašica i u svom sportu postiže vrhunske rezultate. U zanimljivom tekstu pročitajte zašto Petra voli karate.

slike

Svako dijete želi da se osjeća voljenim i sretnim. Uz zdravlje, ljubav, obitelj, rodbinu i prijatelje sretnim nas čini i ono što nas ispunjava.

Počela sam trenirati karate sa sedam godina i veoma sam ga zavoljela. Pronašla sam predivne prijatelje i cijeli život ću sigurno pamtiti naše treninge, bodrenja, navijanja, druženja, putovanja… Uvijek stojimo jedan uz drugog i kada proživljavamo i lijepe i manje lijepe trenutke. Sportski uspjeh svakog od nas doživljavamo kao naš uspjeh, a kod svakog slabijeg rezultata bodrimo jedan drugoga. Svakodnevno treniram u Karate klubu Zanshin i to minimalno dva sata i redovito putujem vikendima na natjecanja u Hrvatsku i inozemstvo. Treneri su odlični, mnogo se trude, puno nas uče  o karateu i usmjeravaju u  životu. Na treninzima se znamo i igrati graničara, nogometa, rukometa, ragbija te razgovarati o prijateljstvu, školi, odgovornosti, ponašanju, željama itd. Družimo se i izvan treninga. Slavimo zajedno rođendane, idemo u prirodu, posjećujemo jedni druge, odlazimo u kina, na klizanje, na kupanja i sl. U klubu su aktivna i djeca s posebnim potrebama koji su mi postali pravi prijatelji i upravo su oni pravi  dokaz što znači boriti se svaki dan. Oni jesu posebni, oni su u potpunosti iskreni i pravi borci. Mali koraci za ostalu djecu za njih su veliki koraci. Mi smo njima uzori i sva djeca se moraju još više truditi kako bi i oni mogli postići što više. No i oni su meni isto uzori kada ih vidim tako ispunjene, sretne i kako se trude. Naporne treninge, umor, bolove, ozljede, zamorna putovanja odmah zaboravim kada izađem na tatami. Onda postojimo samo karate i ja.  Niti jedan sport nije lagan, svaki sport traži trud. U katama treba biti smiren, koncentriran te povezati tijelo i duh u jedno za što je potrebno naporno vježbanje te fizička i umna snaga. U borbama treba bit okretan, brz,  stabilan, prepoznati suparnika, otkriti njegove slabosti, ne bojati ga se i boriti se za što je potrebna hrabrost, snaga i izdržljivost.

Kada odlazim na takmičenja roditelji mi kažu: “Petra, izađi, potrudi se i bori se, rezultat nije bitan, bitno je da ti budeš zadovoljna jer znaš da si dala sve od sebe.“ I uvijek kažu: “Lijepo se provedi s prijateljima!“ Njima je najbitnije da sam ja sretna i zdrava.

Osvojila sam mnogo pehara i medalja, preko sto   i to uglavnom zlatna odličja i u borbama i u katama i pojedinačno i ekipno u mojim kategorijama i u znatno većim kategorijama no ono što je najbitnije naučila sam se boriti u životu. Naučila sam što je rad, upornost, marljivost, ustrajnost i odgovornost. Naučila sam da se čovjek nakon pada može dignuti, potruditi  i nastaviti dalje. Koliko se svatko od nas  potrudi takav će rezultat biti. Nažalost nije  rezultat uvijek kakav bi mi htjeli no ne znači da treba odustati. Neuspjeh nas može i motivirati da se još više trudimo i budemo bolji. Nitko nije u svemu dobar, nije lako biti najbolji, ali svatko može naći ono u čemu uživa. Imala sam intervju na radio stanici, bila sam na televiziji nekoliko puta, izašla mnogo puta u novinama - i sve je to lijepo no najbolje je od svega što sam pronašla ispunjenje u karateu i što me on čini sretnim.

Velika zahvala ide mojoj obitelji koja me podržava i uči životnim vrijednostima. Često smo upravo karate i ja  njihovo slobodno vrijeme. Moraju podrediti svoje obveze i svoje jedine slobodne dane mojem rasporedu, sudjelovati u aktivnostima kluba, voziti na treninge i duge noćne i dnevne vožnje, voditi brigu o djeci na prvenstvima, navijati, bodriti, tješiti kao i osigurati novce za sve moje potrebe. Svi roditelji  u klubu čine jednako za djecu i to se zove roditeljska ljubav i briga.

Mislim da uspjeh nije ono zbog čega  te drugi smatraju uspješnim, nego ono što ti sam smatraš da tebe čini ispunjenim i zadovoljnim.  I zato svatko treba pronaći ono što voli i dati sebe u to, a što god da život  donese treba dignuti glavu i ići uvijek naprijed. I u   karateu često moram stisnuti zube i spregnuti suze i nastaviti dalje bez obzira na bol i rezultat jer je to način na koji pobjeđujem, ne samo druge suparnike već i samu sebe. Moramo sami u sebi smoći snage za ići naprijed, a podrška drugih je naravno itekako dobrodošla.
Volim karate i živim karate i mislim da uveliko utječe na moj svakodnevni život. U karateu sam pronašla sebe i mnogo naučila, stekla predivne prijatelje, doživjela uspjehe i neuspjehe, osjetila sreću i tugu, osjetila ponos, naučila se nositi s usponima i padovima… Što god da mi život  donese uvijek ću imati predivne uspomene uz karate, a sportski način  života će sigurno imati utjecaj na moju budućnost i spremnost za život i borbu.

Petra Nuić, OŠ MEJE, 6.b

Početkom drugog polugodišta VI.b dobio je novu učenicu. To je Petra Nuić koja je, osim što je odlična učenica, i odlična sportašica. Petra je, naime, izvrsna karatašica i u svom sportu postiže vrhunske rezultate. U zanimljivom tekstu pročitajte zašto Petra voli karate.

slike

Svako dijete želi da se osjeća voljenim i sretnim. Uz zdravlje, ljubav, obitelj, rodbinu i prijatelje sretnim nas čini i ono što nas ispunjava.

Počela sam trenirati karate sa sedam godina i veoma sam ga zavoljela. Pronašla sam predivne prijatelje i cijeli život ću sigurno pamtiti naše treninge, bodrenja, navijanja, druženja, putovanja… Uvijek stojimo jedan uz drugog i kada proživljavamo i lijepe i manje lijepe trenutke. Sportski uspjeh svakog od nas doživljavamo kao naš uspjeh, a kod svakog slabijeg rezultata bodrimo jedan drugoga. Svakodnevno treniram u Karate klubu Zanshin i to minimalno dva sata i redovito putujem vikendima na natjecanja u Hrvatsku i inozemstvo. Treneri su odlični, mnogo se trude, puno nas uče  o karateu i usmjeravaju u  životu. Na treninzima se znamo i igrati graničara, nogometa, rukometa, ragbija te razgovarati o prijateljstvu, školi, odgovornosti, ponašanju, željama itd. Družimo se i izvan treninga. Slavimo zajedno rođendane, idemo u prirodu, posjećujemo jedni druge, odlazimo u kina, na klizanje, na kupanja i sl. U klubu su aktivna i djeca s posebnim potrebama koji su mi postali pravi prijatelji i upravo su oni pravi  dokaz što znači boriti se svaki dan. Oni jesu posebni, oni su u potpunosti iskreni i pravi borci. Mali koraci za ostalu djecu za njih su veliki koraci. Mi smo njima uzori i sva djeca se moraju još više truditi kako bi i oni mogli postići što više. No i oni su meni isto uzori kada ih vidim tako ispunjene, sretne i kako se trude. Naporne treninge, umor, bolove, ozljede, zamorna putovanja odmah zaboravim kada izađem na tatami. Onda postojimo samo karate i ja.  Niti jedan sport nije lagan, svaki sport traži trud. U katama treba biti smiren, koncentriran te povezati tijelo i duh u jedno za što je potrebno naporno vježbanje te fizička i umna snaga. U borbama treba bit okretan, brz,  stabilan, prepoznati suparnika, otkriti njegove slabosti, ne bojati ga se i boriti se za što je potrebna hrabrost, snaga i izdržljivost.

Kada odlazim na takmičenja roditelji mi kažu: “Petra, izađi, potrudi se i bori se, rezultat nije bitan, bitno je da ti budeš zadovoljna jer znaš da si dala sve od sebe.“ I uvijek kažu: “Lijepo se provedi s prijateljima!“ Njima je najbitnije da sam ja sretna i zdrava.

Osvojila sam mnogo pehara i medalja, preko sto   i to uglavnom zlatna odličja i u borbama i u katama i pojedinačno i ekipno u mojim kategorijama i u znatno većim kategorijama no ono što je najbitnije naučila sam se boriti u životu. Naučila sam što je rad, upornost, marljivost, ustrajnost i odgovornost. Naučila sam da se čovjek nakon pada može dignuti, potruditi  i nastaviti dalje. Koliko se svatko od nas  potrudi takav će rezultat biti. Nažalost nije  rezultat uvijek kakav bi mi htjeli no ne znači da treba odustati. Neuspjeh nas može i motivirati da se još više trudimo i budemo bolji. Nitko nije u svemu dobar, nije lako biti najbolji, ali svatko može naći ono u čemu uživa. Imala sam intervju na radio stanici, bila sam na televiziji nekoliko puta, izašla mnogo puta u novinama - i sve je to lijepo no najbolje je od svega što sam pronašla ispunjenje u karateu i što me on čini sretnim.

Velika zahvala ide mojoj obitelji koja me podržava i uči životnim vrijednostima. Često smo upravo karate i ja  njihovo slobodno vrijeme. Moraju podrediti svoje obveze i svoje jedine slobodne dane mojem rasporedu, sudjelovati u aktivnostima kluba, voziti na treninge i duge noćne i dnevne vožnje, voditi brigu o djeci na prvenstvima, navijati, bodriti, tješiti kao i osigurati novce za sve moje potrebe. Svi roditelji  u klubu čine jednako za djecu i to se zove roditeljska ljubav i briga.

Mislim da uspjeh nije ono zbog čega  te drugi smatraju uspješnim, nego ono što ti sam smatraš da tebe čini ispunjenim i zadovoljnim.  I zato svatko treba pronaći ono što voli i dati sebe u to, a što god da život  donese treba dignuti glavu i ići uvijek naprijed. I u   karateu često moram stisnuti zube i spregnuti suze i nastaviti dalje bez obzira na bol i rezultat jer je to način na koji pobjeđujem, ne samo druge suparnike već i samu sebe. Moramo sami u sebi smoći snage za ići naprijed, a podrška drugih je naravno itekako dobrodošla.
Volim karate i živim karate i mislim da uveliko utječe na moj svakodnevni život. U karateu sam pronašla sebe i mnogo naučila, stekla predivne prijatelje, doživjela uspjehe i neuspjehe, osjetila sreću i tugu, osjetila ponos, naučila se nositi s usponima i padovima… Što god da mi život  donese uvijek ću imati predivne uspomene uz karate, a sportski način  života će sigurno imati utjecaj na moju budućnost i spremnost za život i borbu.

Petra Nuić, OŠ MEJE, 6.b