U autobusu je vladala ugodna atmosfera. Jako dugo smo se vozili, ali uz manje stanke, glazbu, igre i pričanje taj dugi put je bio tolerantan. U Vukovar smo stigli oko 19:00 sati. Prvo što smo uočili ispred bivše vojarne su bili razni tenkovi. Nismo mogli odoljeti pa smo se penjali po njima i istraživali ih. Svi smo ostali budni dugo u noć iščekujući naredni dan. Drugi dan smo započeli pospano.  Vozač Siniša, kojem to nije bilo pravo ime ali smo ga tako prozvali, pokupio nas je autobusom odmah nakon što smo doručkovali, otprilike oko 10:00 sati.

Zaputili smo se prema Crkvi Svetog Filipa i Jakova u kojoj smo pogledali kratki film o Domovinskom ratu te se zaputili u glavnu prostoriju crkve gdje nam je svećenik rekao nešto o povijesti crkve. Nakon Crkve Svetog Filipa i Jakova uputili smo se u Dvorac Eltz u kojem je veliki muzej koji je bio predivan i pun informacija, bazirao se na početke Vukovara. Sljedeća destinacija nam je bila muzej Vučedolske golubice koji nam je također ispunio očekivanja. 

Iza Muzeja Vučedolske golubice krenuli smo do autobusnog kolodvora, odnosno centra gdje smo dobili tri sata slobodnog vremena. Išli smo u shopping centar kao i razgledavanje centra Vukovara,a posjetili smo i Vukovarski vodotoranj koji nam je pružio izvrstan pogled.

Nakon toga smo krenuli u hostel gdje nas je dočekao djelatnik Socijalne samoposluge s kombijem koji nam je bio jako zahvalan, te smo prekrcali naše pakete s potrepštinama za socijalno-ugrožene osobe. Sljedila je večera,a kasnije je bilo vremena za zabavu i ples u noćnom klubu do 21:00 sat.

Idući dan smo se ustali oko 7:00 sati, kako bi se mogli spakirati i odjaviti iz hostela. U 7:45 sati našli smo se s profesorima ispred autobusa kako bi spremili prtljagu, a zatim smo otišli na doručak. Nakon objeda smo krenuli prema memorijalnim lokacijama. Prvo stajalište bilo je Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata, na kojem smo u ime cijele škole položili vijenac i zapalili svijeću za branitelje, Blagu Zadru i sve ostale žrtve.

Sljedeća lokacija je bila Ovčara. Obuzeo nas je osjećaj tuge i bilo je potresno biti tamo. Vodič nam je objasnio sve o groznim činovima i djelima koja su se tamo odvijala. Nakon minute šutnje kojom smo odali počast žrtvama mogli smo razgledati uokolo. Poslije Ovčare smo krenuli prema tvornici „Borovo“. Nismo smjeli izaći vani, pa smo sve gledali kroz prozore autobusa. Sljedeća stanica je bila „Groblje tenkova“ odnosno Trpinjska cesta. Na ulazu u muzej su bile riječi novinara Siniše Glavaševića, a unutar muzeja su se nalazile sramotne riječi srpskih civila i političara.

Iduće mjesto koje smo posjetili bila je Vukovarska bolnica. Prvo smo pogledali film koji je prikazivao kako je bolnica izgledala davne 1991. godine, a zatim smo krenuli u obilazak. Dok smo prolazili tim hodnicima i prostorijama obuzeo nas je neki osjećaj nelagode. Cijelo vrijeme smo razmišljali kako je to izgledalo u vrijeme rata i kako stojimo na mjestu gdje su se nekada ljudi sakrivali i bojali za svoj život, a mi sada prolazimo tim hodnicima bez bojazni da će nam se nešto dogoditi. Ovaj obilazak je potaknuo tugu u nama.

Nakon bolnice smo otišli u kuću Lavoslava Ružićke gdje smo s ostalim školama igrali kviz o Vukovaru, lokacijama koje smo posjetili i svemu onome što smo naučili na ovoj terenskoj nastavi. Nažalost, naše putovanje u Vukovar je kratko trajalo i došlo je vrijeme kad smo se morali uputiti prema svojim domovima. 

Ovo putovanje ćemo zauvijek pamtiti. 

Vukovar nikada neće biti zaboravljen, jer on je uistinu Grad Heroj! 

Bruna Jugović i Filip Kaliterna, 8. b razred